Današnje kasno poslijepodne proveli smo u posjeti štićenicima Obiteljskog doma Puškarić - doma za stare i nemoćne. Iako ovo nije bio prvi put da organiziramo druženje s ljudima koji su iz raznih osobnih razloga morali napustiti vlastite domove, svaki novi susret budi u nama veliko uzbuđenje i neizmjernu radost što ćemo im barem na trenutak odvratiti misli od svakodnevnih briga i poteškoća.

Zahvaljujući ljubaznosti domaćina vrlo brzo je stvorena prisna i neposredna atmosfera koja je odisala spojem iskustva i mudrosti s jedne te mladosti i energije s druge strane.

Poseban je doživljaj bio porazgovarati s ljudima čiji sjetni pogledi sa zaostalom suzom u oku, s ljudima čiji pokreti tijela i ustreptale riječi u isprekidanim rečenicama stvaraju živopisne slike prošlih vremena njihovih života.

Naši učenici su svakome od njih uručili slastice na što su zauzvrat tihim, gotovo nečujnim glasom, primili riječi zahvale.

Na odlasku smo se zahvalili domaćinima na iskrenoj gostoljubivosti i pruženoj prilici za druženje u njihovom domu, a ispraćeni smo upitom „Kada ćete nam opet doći ?“